Blogmas 2019: Self care ili egoizam?

Blagdani su za mene obično vrijeme ne samo opuštanja i darivanja, već i refleksije. Neugodno iznenađena postupcima raznoraznih ljudi, razmišljam već neko vrijeme o ovoj temi i odlučila sam otvoriti ovaj Blogmas upravo s njom. Svi mi volimo kozmetiku i poklone, ali život je puno više od toga! Ako samo jednu osobu ovim postom ponukam na razmišljanje, učinit ću dovoljno. 

Ne znam jeste li primijetili, ali već duže vrijeme često se spominje termin "self care". A meni se nekako čini da smo kolektivno počeli na svašta lijepiti etikete tog pojma. U suštini, riječ je o malim stvarima koje ljudi često zaboravljaju, a zajednički cilj im je posvetiti se sebi. Sama pozadina toga je jako lijepa i pozitivna. Iako je apsurdna činjenica da je čovjek došao na tu razinu da se mora podsjećati na brigu o sebi, svom zdravlju i odnosima s ljudima, pa iz toga razvijamo posebnu strategiju. Ali ono što mene smeta jest činjenica da se sve više usmjeravamo isključivo na sebe! Naravno da je pozitivno sebi ugoditi. Naravno da svatko od nas zaslužuje barem pet minuta u danu za svoje male rituale i potrebe. Međutim, čini mi se da su ljudi kolektivno postali toliko orijentirani na sebe i svoje interese, da jednostavno ne razmišljaju o drugome i nemaju obzira prema drugome! Znam da to nije krivnja self-care nastojanja, ali svakako smatram da izdvajanjem iz konteksta pridonosi tome. Za mene self care ne znači postojanje samo mene i nikog drugog. Jer self care može biti i osjećaj posebnog zadovoljstva, sreće, ispunjenosti kada učinimo dobre stvari za ljude oko nas.

Fotografija preuzeta sa stranice www.weheartit.com

Ne znam za vas, ali ja budem posebno zadovoljna kada se uhvatim krpe i očistim čitav stan. Ne razmišljam o tome tko je od mojih cimerica što uprljao ili ne. Razmišljam o tome da ja, ali i one, živimo u čistom ugodnom prostoru. Ne izbjegavam pomoći bližnjima, jer me veseli pomisao da se mogu pouzdati u mene. Ne ignoriram bake i djedove u javnom prijevozu kada pričaju sa mnom, jer znam da su mnogi od njih usamljeni. Nije mi teško izaći s predavanja, da bi otišla na kavu s nekim tko je navratio u Osijek i sjetio se mene. I ne govorim ovo da bi sebe prikazala sveticom, jer sam daleko od toga. Govorim ovo jer me zgrožava, ali i plaši činjenica da smo postali društvo besramnih egoista, kojima je problem žrtvovati svoju ugodnu zonu i svojih 15 minuta vremena, da bismo izašli u susret drugima. Da bi pomogli prijateljima i ljudima oko nas. Da bi mislili na drugoga. Razmislite samo o ljudima u svome životu i o onome što su i koliko su spremni učiniti za vas. Kladim se da nažalost nema puno onih koji će bez razmišljanja učiniti sve za vas. 

Tanka je linija između posvećivanja sebi i svojim interesima i egoizma. Barem u današnjem vremenu. Nije lako uočiti svoju sebičnost, ali vjerujem da se uvijek sve može ispraviti, ako se dovoljno potrudimo. Znam da još uvijek ima ljudi koji prije nego progovore ili učine nešto, razmišljaju o drugima i razmišljaju o svom utjecaju na druge. Zato vam preporučujem da u ovim danima pred blagdane promislite jeste li zapali u zamku egoizma i koliko ste spremni učiniti za ljude oko vas. Najbolji poklon koji ljudima možete dati je vaše prisustvo i činjenica da vam je stalo do njih. Pretpostavljam da se u tome možete svi složiti sa mnom? 😊

With love, Ana ♡